Studija pokazuje da ultraprerađena hrana možda ipak nije pravi problem

Foto: earth.com

Godinama su nutricionisti ponavljali jednostavan savet: izbegavajte ultraprerađenu hranu kad god možete. Međutim, novo istraživanje sugeriše da je stvarnost znatno složenija.

Naučnici su otkrili da nutritivni kvalitet ishrane mnogo bolje predviđa dugoročno zdravlje nego stepen prerade hrane.

Drugim rečima, zdrava ishrana koja povremeno uključuje ultraprerađene namirnice možda nije ništa rizičnija od jednako kvalitetne ishrane zasnovane gotovo isključivo na minimalno prerađenim namirnicama.

Do ovih zaključaka istraživači su došli analizirajući podatke više od 200.000 odraslih Amerikanaca, koje su pratili tokom nekoliko decenija.

Tokom tog perioda pokazalo se da su najveće razlike u učestalosti srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2 i smrtnosti bile povezane sa ukupnim kvalitetom ishrane, a ne sa tim da li je hrana proizvedena u fabrici ili pripremljena kod kuće.

Kvalitet ishrane važniji od prerade

Nutritivni kvalitet i stepen prerade hrane često idu zajedno, pa ih je teško razdvojiti.

Mnogi ultraprerađeni proizvodi sadrže velike količine dodatog šećera, soli i rafinisanih ugljenih hidrata. Zbog toga ljudi koji ih često jedu uglavnom imaju i lošiju ishranu u celini.

U velikim populacionim istraživanjima ove dve karakteristike često se preklapaju, pa je teško utvrditi koja zaista utiče na zdravlje.

Upravo to pitanje želeo je da razjasni dr Sjaoven Vang, postdoktorski istraživač sa Harvardske škole javnog zdravlja T. H. Čan.

On ističe da kategorija ultraprerađene hrane obuhvata mnogo više od gaziranih pića i grickalica.

Na primer, obogaćene žitarice za doručak, konzervirani pasulj i biljna mleka takođe spadaju u ultraprerađenu hranu, ali istovremeno mogu biti važan izvor vlakana, proteina i vitamina.

„Iako mnoge ultraprerađene namirnice imaju loš nutritivni sastav i trebalo bi ih ograničiti, sama industrijska prerada nije nužno štetna“, rekao je Vang.

Kako je sprovedeno istraživanje

Nova analiza objedinila je podatke iz tri dugoročne američke studije koje su pratile više od 200.000 ljudi od osamdesetih godina prošlog veka pa sve do 2020-ih.

Istraživači su kvalitet ishrane procenjivali pomoću indeksa biljne ishrane, koji ocenjuje:

  • odnos biljnih i životinjskih namirnica;
  • kvalitet biljnih namirnica koje ljudi konzumiraju.

U istraživanju nisu učestvovali samo vegani ili vegetarijanci. Analiziran je isključivo biljni deo ishrane svakog učesnika.

Zatim je svaka namirnica svrstana prema NOVA klasifikaciji, koja ocenjuje stepen industrijske prerade.

Na taj način formirane su četiri različite grupe ishrane.

Jednu grupu činili su ljudi koji su jeli nutritivno kvalitetne, ali ultraprerađene proizvode, poput obogaćenih pahuljica, integralnog industrijskog hleba, biljnih jogurta i konzerviranog voća.

Druga grupa unosila je jednako kvalitetne namirnice, ali gotovo bez industrijske prerade, kao što su ovsena kaša sa svežim voćem i orašastim plodovima ili domaća supa od sočiva.

Kod manje zdravih obrazaca ishrane razlika je bila slična.

Jednu grupu činili su brza hrana, gazirani sokovi, pomfrit i industrijski deserti, dok su u drugoj bili beli pirinač, voćni sokovi, krompir i kolači pripremljeni kod kuće od rafinisanog brašna i šećera.

Stepen prerade gotovo nije menjao rizik

Tokom perioda praćenja, oko polovine učesnika razvilo je srčane bolesti ili dijabetes tipa 2, odnosno preminulo.

To je omogućilo istraživačima da precizno uporede rizike između različitih obrazaca ishrane.

Rezultati su pokazali jasnu razliku:

  • osobe sa kvalitetnijom ishranom imale su manji zdravstveni rizik;
  • osobe sa lošijom ishranom imale su veći rizik.

Međutim, stepen prerade hrane imao je veoma mali uticaj.

Unutar grupa sa istim nutritivnim kvalitetom gotovo da nije bilo razlike između ljudi koji su jeli industrijski proizvedenu hranu i onih koji su iste namirnice pripremali kod kuće.

„Važnije je obratiti pažnju na celokupan način ishrane nego samo na to da li je hrana prerađena“, rekao je Vang.

„Biljna ishrana bogata integralnim žitaricama, voćem, povrćem, orašastim plodovima, mahunarkama i zdravim biljnim uljima korisna je čak i ako uključuje određenu količinu prerađene hrane.“

Minimalno prerađena hrana nije uvek zdrava

NOVA klasifikacija razvrstava hranu isključivo prema stepenu industrijske prerade, ali ne uzima u obzir njen nutritivni sastav.

Zbog toga se, na primer, obogaćene integralne pahuljice i gazirani sok nalaze u istoj kategoriji ultraprerađene hrane, iako imaju potpuno različitu nutritivnu vrednost.

Istovremeno, minimalno prerađene namirnice takođe mogu biti nezdrave ako sadrže mnogo rafinisanog šećera ili drugih nepovoljnih sastojaka.

Naučnici ipak napominju da postoje i druga istraživanja koja dodatno komplikuju sliku.

Jedna studija iz 2019. godine pokazala je da su ljudi, kada su dve nedelje jeli ultraprerađenu hranu sa istim sadržajem kalorija i hranljivih materija kao neprerađena ishrana, unosili u proseku oko 500 kalorija više dnevno i dobijali na telesnoj masi.

To znači da stepen prerade ipak može uticati na količinu hrane koju ljudi pojedu, čak i kada je njen nutritivni sastav isti.

Fokus treba da bude na kvalitetu ishrane

Autori smatraju da jednostavan savet da se sva ultraprerađena hrana izbegava može biti pogrešan.

„Ako ljudima poručujemo da bez izuzetka izbegavaju ultraprerađenu hranu, mogli bismo nenamerno da smanjimo kvalitet njihove ishrane, jer neke ultraprerađene namirnice mogu biti korisne, dok pojedine minimalno prerađene nisu“, rekao je Vang.

On smatra da bi nacionalne smernice za ishranu trebalo i dalje da promovišu obrasce poput mediteranske ishrane ili zdrave biljne ishrane, umesto da namirnice procenjuju isključivo prema tome koliko su industrijski prerađene.

Istraživači dodaju da i prehrambena industrija ima važnu ulogu – unapređenjem nutritivnog kvaliteta pakovanih proizvoda zdrava ishrana mogla bi postati pristupačnija i lakša za održavanje.

Izvor/ Saznaj više: earth.com

Ostavite komentar

Pošaljite vest