Devet, dvanaest ili osamnaest hiljada – kako da znate koja klima odgovara vašoj sobi

Kupovina klima uređaja skoro uvek počinje istim pitanjem. Čovek stane pred red aparata u prodavnici, vidi brojeve devet, dvanaest i osamnaest hiljada, i pokuša da proceni koji je pravi za njegovu sobu. Najčešći zaključak je da je jače sigurnije, jer ako uređaj može više, valjda neće imati problema sa manjim prostorom. Upravo taj zaključak je pogrešan i košta više nego što se na prvi pogled čini. Klima koja je prevelika za prostoriju troši više struje, lošije isušuje vazduh i brže se troši, a klima koja je premala radi bez prestanka i nikada ne postigne temperaturu koju očekujete. U tekstu koji sledi objašnjeno je kako se snaga zaista računa, šta sve utiče na proračun i zašto ugradnja klima uređaja može da poništi i najbolji izbor aparata ako se uradi površno.

Šta zapravo znače brojevi na kutiji

Oznake devet, dvanaest, osamnaest i dvadeset četiri hiljade odnose se na BTU, staru mernu jedinicu za rashladni učinak. U praksi je dovoljno znati preračun u kilovate, jer se snaga u kilovatima uvek nalazi i u deklaraciji uređaja. Devet hiljada BTU je oko dva i po kilovata, dvanaest hiljada oko tri i po, osamnaest hiljada oko pet, a dvadeset četiri hiljade oko sedam kilovata rashladnog učinka.

Važno je razlikovati rashladni učinak od potrošnje struje. Uređaj od dva i po kilovata rashladnog učinka ne troši dva i po kilovata struje. Kod modernih inverter uređaja odnos je otprilike jedan prema tri ili bolji, što znači da takav aparat u proseku povlači oko sedamsto do osamsto vati. Zbog toga oznaka energetskog razreda na nalepnici nije marketinški detalj, već stavka koja se direktno vidi na računu na kraju sezone.

Osnovno pravilo i tabela po kvadraturi

Za standardnu sobu sa plafonom visine oko dva i po do dva i osamdeset, sa običnom stolarijom i bez posebnih opterećenja, računa se otprilike sto vati rashladnog učinka po kvadratnom metru. To je polazna tačka, ne konačan broj, ali za veliku većinu stanova daje tačan rezultat.

Površina prostorije Preporučeni učinak Uobičajena oznaka
do 12 m2 oko 2,0 do 2,6 kW 9000 BTU
12 do 20 m2 oko 2,6 kW 9000 BTU
20 do 30 m2 oko 3,5 kW 12000 BTU
30 do 42 m2 oko 5,0 kW 18000 BTU
42 do 60 m2 oko 7,0 kW 24000 BTU
preko 60 m2 dva uređaja ili kanalski sistem prema proračunu

Za sobu od osamnaest kvadrata, dakle, ide devet hiljada. Za dnevnu sobu od dvadeset osam kvadrata dvanaest hiljada. Za veliki prostor od trideset pet kvadrata, ili za dnevnu sobu spojenu sa kuhinjom, osamnaest hiljada. Kada se pređe šezdeset kvadrata, jedan zidni uređaj po pravilu više nema smisla, jer ni najjači model ne može ravnomerno da rasporedi vazduh po tako velikom prostoru, pa se ide na dva aparata ili na drugačiji tip sistema.

Kada se osnovnom računu dodaje

Tabela važi za prosečne uslove, a prosečnih stanova ima manje nego što se misli. Postoji nekoliko situacija u kojima proračunu treba dodati od deset do trideset odsto.

Prostorija okrenuta jugu ili zapadu, sa velikim staklenim površinama, prima znatno više sunca tokom popodneva. Poslednji sprat ispod ravnog krova zagreva se odozgo tokom celog dana. Stara stolarija sa jednostrukim staklom propušta toplotu u oba smera. Visok plafon, kakav se sreće u starim zgradama, znači veću zapreminu vazduha koju treba ohladiti, pa se tu ne računa po kvadraturi nego po kubnom metru. Kuhinja u kojoj se svakodnevno kuva unosi dodatnu toplotu i vlagu. Prostorija u kojoj stalno boravi više ljudi ili radi računarska oprema takođe traži jači uređaj.

S druge strane, ima i situacija u kojima se ide naniže. Stan sa kvalitetnom fasadnom izolacijom i novom stolarijom, prostorija okrenuta severu ili spavaća soba u koju sunce ne ulazi direktno neće tražiti maksimum iz tabele.

Zašto jače nije uvek bolje

Ovo je deo koji se najčešće preskoči u prodavnici. Uređaj koji je prejak za prostoriju vrlo brzo postigne zadatu temperaturu i stane. Zatim se vazduh zagreje, uređaj krene ponovo, pa opet stane. Takav rad u kratkim ciklusima ima tri posledice.

Prva je vlaga. Klima usput isušuje vazduh, ali za to joj je potrebno vreme rada. Uređaj koji stalno prekida ciklus ne stigne da odvede vlagu, pa u prostoriji ostane onaj lepljiv osećaj iako termometar pokazuje dvadeset četiri stepena. Druga je potrošnja, jer je pokretanje kompresora najzahtevniji trenutak u celom ciklusu, pa česta paljenja poništavaju uštedu koju inverter tehnologija inače donosi. Treća je vek trajanja, jer se kompresor troši po broju ciklusa, a ne samo po satima rada.

Premali uređaj ima ogledalno suprotan problem. On radi bez prestanka, nikada ne dostigne zadatu temperaturu, konstantno je pod opterećenjem i po pravilu prvi doživi kvar. Kod takvih aparata popravka klime dolazi na red mnogo ranije nego što bi trebalo, a najčešće strada baš kompresor, najskuplji deo sistema.

Ugradnja odlučuje koliko će od te snage stvarno stići do vas

Tačno izabran uređaj i dalje može da razočara ako je montiran loše, jer se deklarisani učinak postiže samo u ispravno izvedenom sistemu. Nekoliko detalja pri ugradnji odlučuje o tome.

Pozicija unutrašnje jedinice mora da omogući da vazduh slobodno kruži kroz prostoriju. Jedinica stisnuta uz plafon bez razmaka, sakrivena iza zavese ili postavljena tako da duva pravo u zid neće raspodeliti vazduh kako treba, ma koliko kilovata imala. Iznad kreveta se izbegava iz očiglednih razloga, jer stalan mlaz vazduha na spavaču ne prija nikome.

Spoljna jedinica traži slobodan protok vazduha oko sebe, jer ona odvodi svu toplotu koju uređaj izvuče iz sobe. Postavljena u uzani svetlarnik, u zatvoreno dvorište bez cirkulacije ili pod direktno popodnevno sunce, ona radi pod višim pritiskom nego što je predviđeno, troši više i brže se kvari.

Bakarna instalacija je treći deo priče. Cev mora biti pravilno savijena i obrađena, izolovana celom dužinom, a spojevi stegnuti kako treba. Loše obrađen holender je najčešći razlog zbog koga uređaj već posle druge sezone počne da gubi rashladni fluid, pa vlasnik traži punjenje klima gasom u uverenju da je to normalno održavanje. Nije. Ispravan sistem ne troši gas, pa je svaka dopuna klima gasom znak da negde postoji propuštanje koje treba naći i sanirati, a ne redovna stavka koja se ponavlja svake godine.

Konačno, tu je i vakuumiranje, korak koji se pri brzim montažama najlakše preskoči. Iz sistema se pre punjenja mora izvući vazduh i vlaga, jer vlaga u kontaktu sa uljem i rashladnim fluidom vremenom uništava kompresor. Postupak traje dvadesetak minuta i radi se vakuum pumpom, pa je sasvim u redu pitati montera da li je urađen.

Šta zapamtiti pre nego što odete po uređaj

Izmerite prostoriju i visinu plafona, pogledajte na koju je stranu okrenuta i kakvu stolariju ima, i tek onda odredite snagu. Za prosečnu spavaću sobu ide devet hiljada, za dnevnu sobu srednje veličine dvanaest, a za veliki spojen prostor osamnaest hiljada BTU. Ne uzimajte jači uređaj za svaki slučaj, jer taj slučaj neće doći, a viša potrošnja i vlažan vazduh hoće.

Kada je aparat izabran, ostatak posla je na montaži. Dobro postavljena klima uređaja srednje klase daje bolji rezultat od skupog modela ugrađenog na brzinu. I na kraju, kada jednom počne da radi, potreban joj je samo redovan servis klima uređaja jednom godišnje, najbolje u proleće, da bi tih devet ili dvanaest hiljada koje ste platili i posle pet sezona značilo isto što i prve godine.

Ostavite komentar

Pošaljite vest