Šta stoji iza demona koje vidimo u paralizi sna

0
Foto: Tulip Hysteria / CC BY 2.5

Budite se usred noći, a ruke i noge ne možete da pomerite. Pogled vam sklizne ka uglu sobe i tamo, u senci, stoji nešto nalik demonu i posmatra kako se borite protiv nevidljive sile. Paraliza sna ume da bude zaista jeziva.

Ako vam to išta znači, niste jedini. Ova pojava muči čovečanstvo od davnina, a svaka epoha i svaki kraj sveta imali su svoje tumačenje. Ostaje da se vidi zašto toliko ljudi deli isto sablasno iskustvo i ko je ta mračna prilika na dnu kreveta.

Šta je paraliza sna?

Paraliza sna javlja se širom planete. Brajan A. Šarplis, klinički psiholog iz okoline Vašingtona koji je o ovom fenomenu napisao više knjiga, kaže da je zabeležio preko sto različitih naziva za nju, zavisno od vremena, mesta i kulture.

Detalji se razlikuju, ali suština je svuda ista. Čovek se probudi, ne može da se pomeri, često oseća pritisak u grudima, strah i neku tešku zebnju. Prema Šarplisovim rečima, ti elementi se ponavljaju gotovo kod svih, a zanimljivo postaje tek kad pogledate kakvo značenje im daje svaka kultura.

Kakva je istorija paralize sna?

Kroz istoriju su ovakve noći najčešće dobijale natprirodno objašnjenje. Na Zapadu se paraliza sna, navodi Šarplis, mešala sa predanjima o vampirima, vešticama i duhovima. U germanskom i slovenskom folkloru postojala je mora, zlo biće koje noću dolazi spavačima, sedne im na grudi i ukoči ih. Od nje potiče i naš izraz noćna mora.

Vremenom su se ta tumačenja menjala. Demone su zamenili vanzemaljci i nejasni ljudi od senki koji vrebaju iz uglova. Stanovnici Tanzanije od šezdesetih godina prošlog veka prijavljuju napade velikog krilatog stvorenja po imenu Popobava, koje seksualno napada ukočene žrtve.

Naučnici, sa druge strane, nude sasvim zemaljski odgovor.

Šta nauka kaže o paralizi sna

Po Šarplisu, sve nastaje u trenutku u kome se mozak zaglavi između sanjanja i budnosti. Tokom REM faze, perioda kada najčešće sanjamo, moždano stablo isključuje mišiće tela. Izuzetak su oni koji pokreću oči i omogućavaju disanje. Ovaj mehanizam je neophodan, jer bi u suprotnom spavač mogao da odglumi san i povredi sebe ili osobu pored sebe.

Buđenje dok je telo još ugašeno nimalo nije prijatno. Šarplis to opisuje kao čudan, nestvaran osećaj da nemate kontrolu nad sobom. Zato ankete među onima koji su to doživeli pokazuju da je skoro uvek reč o zastrašujućem iskustvu.

Još jedna zajednička crta jeste osećaj da je neko prisutan pored vas. Te demone, vanzemaljce, vampire i Popobave stvara ono što istraživači zovu sistem budnosti aktiviran pretnjom. Šarplis pojašnjava da mozak u tom trenutku zaključi da ste plen, pa sam izmisli predatora.

Kome se paraliza sna najčešće dešava?

Neki prožive ceo život bez ijedne epizode, dok su drugi zbog određenih okolnosti izloženiji. Ugroženije su osobe sa traumom ili anksioznošću iza sebe. Paraliza sna se povezuje i sa studentskim danima, alkoholom i narkolepsijom. Sve to opet vodi ka isprekidanom snu.

Loša higijena spavanja generalno povećava rizik, ističe Šarplis. Randomizovane kontrolisane studije, koje se smatraju zlatnim standardom za proveru terapija, do sada nisu sprovedene na ovu temu. Ipak, psiholog veruje da sve što popravlja san verovatno smanjuje i šanse za paralizu.

Kako izbeći paralizu sna

Najlakše i najkorisnije, savetuje Šarplis, jeste da ne pijete alkohol pred spavanje i da pokušate da spavate na boku.

Ležanje na leđima može malo da oteža disanje tokom noći, naročito kod osoba sa viškom kilograma. Kod onih koji spavaju na boku paraliza se ređe javlja. Ako partner primeti da ste na leđima, može nežno da vas okrene na stranu i tako smanji verovatnoću napada.

Važno je i uopšte urediti navike vezane za odmor, kao i potražiti pomoć za anksioznost, depresiju ili traumu.

Sam Šarplis je paralizu sna doživeo samo jednom. Tada mu se u sobu uvuklo stravično lice sa upalim crvenim očima, postavljeno na neverovatno dugačak vrat. Strah je popustio, a lice nestalo, tek kad se setio da je baš tog dana gledao dokumentarac o paralizi sna.

On upozorava i da postoje anegdotski dokazi da je ova pojava možda zarazna. Zato posle ovog teksta lezite na bok, a ako se u ćošku pojavi demon, setite se da je to samo plod umornog i prenapregnutog mozga. Šarplis savetuje da sve to pokušate da shvatite sa malo humora.

Izvor/ Saznaj više: popsci.com

Ostavite komentar

Pošaljite vest