Da li reciklaža odvlači pažnju od stvarne borbe protiv klimatskih promena? Naučnici su konačno testirali ovu ideju

Foto: earth.com

Godinama pojedini stručnjaci tvrde da podsticanje ljudi na reciklažu i druge male ekološke navike odvlači pažnju od mnogo važnije borbe za ozbiljne klimatske politike. Prema tom mišljenju, takav pristup omogućava vladama i velikim kompanijama da izbegnu odgovornost za sistemske promene.

Međutim, novo četvorogodišnje istraživanje, koje je pratilo hiljade ljudi tokom vremena, nije pronašlo dokaze koji bi podržali ovu tvrdnju.

Studiju su sproveli bihevioralni naučnici sa Univerziteta UNSW u Sidneju u saradnji sa istraživačima Univerziteta Grifit.

Koristeći podatke iz Nacionalnog istraživanja o klimatskim akcijama, tim je tokom četiri godine pratio gotovo 2.800 Australijanaca.

Rezultati pokazuju da ljudi koji redovno recikliraju, koriste višekratne čaše i posude, putuju javnim prevozom, hrane se na ekološki prihvatljiviji način ili biciklom odlaze na posao nisu manje skloni da podrže šire klimatske politike i sistemske promene.

Provera dugogodišnje kritike

Ovi rezultati direktno osporavaju argument koji se godinama pojavljuje u raspravama o klimatskim promenama.

Prema toj kritici, promovisanje sitnih promena u svakodnevnom životu omogućava državama i korporacijama da skrenu pažnju sa mnogo važnijih pitanja, poput transformacije energetskog sistema i strožeg regulisanja industrija koje najviše zagađuju životnu sredinu.

„Pojedinačne klimatske akcije ni ne podstiču, niti umanjuju šire klimatsko angažovanje“, rekao je glavni autor studije Omid Gasemi.

„Nismo pronašli dokaze da ljudi, nakon što učine nešto korisno za životnu sredinu, pomisle da su već uradili dovoljno, precene značaj svojih postupaka ili zbog toga postanu manje zabrinuti zbog klimatskih promena.“

Umesto toga, istraživanje pokazuje da svakodnevne ekološke navike uglavnom odražavaju lične vrednosti koje ljudi već imaju, a ne da menjaju njihov politički angažman.

Lične navike i političko angažovanje nisu isto

Podaci su pokazali zanimljiv obrazac.

Ljudi koji su u proseku činili više za životnu sredinu češće su potpisivali peticije, učestvovali na protestima i podržavali klimatske politike.

Međutim, kada su istraživači pratili iste osobe između 2021. i 2024. godine, ustanovili su da povećanje broja ličnih ekoloških navika nije dovelo do toga da te osobe naredne godine postanu politički aktivnije.

„Naše istraživanje pobija najjaču verziju tvrdnje da je reciklaža samo odvlačenje pažnje“, rekao je Ben Njuel, direktor Instituta za klimatski rizik i odgovor pri Univerzitetu UNSW.

„Ali isto tako ne potvrđuje ni ideju da male promene u načinu života automatski vode ljude ka aktivizmu ili sistemskim reformama.“

Drugim rečima, lično i političko angažovanje u vezi sa klimatskim promenama uglavnom funkcionišu nezavisno jedno od drugog.

Uloga kompanija i dalje ostaje važno pitanje

Ipak, Gasemi naglašava da ovo istraživanje ne znači da treba zanemariti zabrinutost zbog načina na koji pojedine kompanije ili vlade predstavljaju individualne akcije.

Kritičari smatraju da institucije namerno promovišu reciklažu i slične aktivnosti kako bi odgovornost za klimatske promene prebacile na građane, umesto da same sprovedu ozbiljne reforme.

„Lične i sistemske akcije ne moraju biti suparnici“, istakao je Gasemi.

Prema njegovim rečima, važno je razlikovati dva pitanja:

  • da li pojedinačne ekološke navike zaista smanjuju spremnost ljudi da podrže političke promene;
  • i da li institucije, bez obzira na psihološki efekat, koriste kampanje o ličnoj odgovornosti kako bi skrenule pažnju sa sopstvene odgovornosti.

Manja podrška kolektivnim akcijama

Istraživači su primetili i blagi pad učešća građana u kolektivnim klimatskim akcijama, kao i nešto slabiju podršku klimatskim politikama između 2021. i 2024. godine.

Istovremeno, njihove svakodnevne ekološke navike ostale su uglavnom nepromenjene.

To sugeriše da uzrok smanjenog političkog angažovanja nije veće bavljenje ličnim ekološkim navikama.

Gasemi smatra da je verovatnije objašnjenje rast troškova života.

„Kada su ljudi pod većim finansijskim pritiskom, imaju manje vremena, energije i volje da učestvuju u kolektivnim akcijama ili da podrže politike koje bi mogle da donesu dodatne ekonomske troškove“, rekao je on.

„Ali, bez obzira na pravi razlog, naši rezultati pokazuju da pad podrške klimatskim politikama nije posledica većeg angažovanja u pojedinačnim ekološkim aktivnostima.“

Izvor/ Saznaj više: earth.com

Ostavite komentar

Pošaljite vest