POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ

0

Uzrok nastanka
PTSP uzrokuju psihološki traumatični događaji koji predstavljaju preteću smrt ili ozbiljnu povredu same osobe ili drugih. Događaji koji su povod zovu se “stresori”, a mogu se doživeti izolovano ili u većim grupama. Nasilni napad, kao npr. silovanje ili prepad, automobilska ili avionska nesreća, prirodne nepogode kao zemljotres ili uragani, stresori su koji uzrokuju obolevanje od PTSP-a. U nekim slučajevima gledanje stradanja ili ubijanja druge osobe, ili saznanje da je blizak prijatelj ili član porodice u ozbiljnoj opasnosti, izaziva ovakav poremećaj.

Klinička slika
Svaka osoba koja u životu doživi katastrofu, odnosno mogućnost da umre ona sama ili neko njoj veoma blizak, zatim ako doživi torturu, nesreću ili bilo kakvu drugu situaciju u kojoj je ugrožen njen ili život njoj bliskih osoba, u određenom periodu doživljava određene reakcije. Ako ta reakcija nastupi odmah nakon neželjenog događaja, onda je to “šokna reakcija”, koja se može vremenom razviti u akutni stres. Ali ako se simptomi nastave manifestovati u naredna tri meseca, onda je to akutni posttraumatski stresni poremećaj. Međutim, ako se to javi nakon šest meseci do dve godine, onda je to hronični, odnosno posttraumatski stresni poremećaj u pravom smislu reči. Ukoliko PTSP traje intenzivno tokom dve godine i više, on onda prerasta u drugi poremećaj koji se zove “trajne promene ličnosti nakon katastrofičnih događaja”.
Traumatski događaji koji su neposredno doživljeni obuhvataju rat, nasilje (seksualno nasilje, fizički napad, pljačku), otmicu, teroristički napad, mučenje, zarobljeništvo vojnih zarobljenika u koncentracionim logorima, prirodne katastrofe (požari, zemljotresi, poplave), teške automobilske nesreće i dijagnostikovana po život opasna bolest. U događaje koji su viđeni spadaju među ostalim posmatranje teškog ranjavanja ili nasilnu smrt druge osobe, nesreće, rata, katastrofe ili pogled na leševe ili delove tela. Događaji koje su preživele emocionalno bliske osobe a o kojima pojedinac saznaje su: nasilje, teška nesreća, teška povreda člana porodice, bliskog prijatelja ili saznanje roditelja o bolesti deteta. Simptomi PTSP-a obično počinju unutar 3 meseca nakon traumatskog događaja. Međutim, ponekad izlaze na površinu mnogo kasnije.Trajanje PTSP-a i njegovi simptomi variraju. Kod nekih ljudi oporavak se postiže nakon 6 meseci, kod drugih treba mnogo duže. Postoje tri kategorije simptoma.
Osnovna karakteristika PTSP-a je stalno ponovno proživljavanje traume . Trauma (stresni događaj praćen snažnim emocijama najčešće straha) se ponovno proživljava kroz traumatska sećanja i u javi i u snu ili se osoba ponaša i oseća kao da ponovo proživljava događaj. Događaj se proživljava u obliku naglih, živih sećanja praćenih bolnim osećajima i potpuno obuzima pažnju osobe. Sećanje može biti toliko jako da osoba misli kako upravo ponovo proživljava traumu ili je vidi kako se događa pred njenim očima.
Kod osoba koje su obole od PTSP-a javljaju se i simptomi koji se nazivaju – simptomi izbegavanja. Osoba stalno izbegava činjenice vezane za traumu – nastoji da izbegne misli, osećanja ili razgovore, mesta i osobe koje podsećaju na traumu, ima primetno smanjen interes i smanjeno učestvovanje u važnim aktivnostima, ima osećaj odvojenosti ili otuđenja od drugih osoba.
Simptomi pojačane pobuđenosti su: smetnje sna, nesanica, prekomerna napetost i preosetljivost, smetnje koncentracije, reakcije preteranog straha. Osobe s PTSP-om mogu često postati naglo razdražljive i eksplozivne s nekontrolisanim i prenaglašenim ispadima ljutnje. Imaju otežano uspavljivanje ili održavanje sna, teško se koncentrišu i na neznatne spoljašnje nadražaje mogu nastati prenaglašene reakcije uzbuđenja praćene sa strahom i uznemirenošću.
Često se mogu javiti napadi panike kod svih navedenih grupa simptoma. Simptomi PTSP-a praćeni su sa sveukupnim padom psihofizičke kondicije, može se pojaviti veća zaokupljenost obolelog fizičkim tegobama i posledicama na planu socijalno-radnog funkcionisanja. Smanjen je kvalitet života jer se smanjuje raspoloživi kapacitet osobe; psihološki, telesni, društveni i materijalni. Kada se s vremenom povuku ili ublaže simptomi PTSP-a mogu zaostati različiti simptomi bolesti koji se mogu različito dijagnostikovati. Kada traumatski događaj nije uspešno savladan i kada su se razvili i komorbidni poremećaji, govorimo o hroničnim (dugotrajnim) posledicama traume koje zahvataju različite nivoe funkcionisanja osobe.

Lečenje
Cilj lečenja je uspostavljanje ranije psihičke ravnoteže. Ono se najčešće sprovodi kao individualna psihoterapija, grupna psihoterapija koja se može raditi u više formi, porodična i bračna terapija, farmakoterapija – koriste se različite vrste antidepresiva, anksiolitika i drugih psihofarmaka i socioterapija (metoda lečenja koja se sprovodi u grupi s naglaskom na vežbanje interpersonalnih veština i razvijanja boljih mehanizama prilagođavanja za život u svakodnevici). Kombinacijom navedenih načina lečenja postižu se najbolji rezultati. Lečenje se može sprovoditi u bolnici, dnevnoj bolnici i van bolnice, ali preporučuje se izbegavanje bolničkog lečenja kad god je to moguće.

Izvor: Stetoskop.info

Ostavite komentar

Pošaljite vest